NAJVEĆA KATASTROFA U ISTORIJI AMERIČKE FLOTE: Brod sa 1.200 mornara TORPEDOVAN tokom TAJNE MISIJE, za preživele su usledila ČETIRI DANA PAKLA na okeanu!
Dodajte Kurir u vaš Google izborPotonuće američke krstarice USS "Indijanapolis" jedna je od najvećih tragedija u istoriji američke ratne mornarice. Brod, koji je imao ključnu ulogu u Drugom svetskom ratu, doživeo je katastrofu koja je šokirala svet zbog ogromnog broja žrtava i dramatične borbe za opstanak preživelih.
Prevozio delove za atomsku bombu bačenu na Hirošimu
Teška krstarica USS Indijanapolis (CA-35) porinuta je 1931. godine i tokom Drugog svetskog rata učestvovala je u brojnim važnim operacijama na Pacifiku, uključujući bitke kod Aleutskih ostrva i Ivo Džime.
Njena najvažnija misija bila je strogo poverljiva operacija u julu 1945. godine, kada je na ostrvo Tinijan dopremila ključne komponente atomske bombe "Little Boy", koja je nekoliko dana kasnije bačena na Hirošimu.
Brod je bio jedan od simbola američke pomorske moći, sa gotovo 1.200 članova posade, snažnim naoružanjem i važnom logističkom ulogom. Međutim, upravo je tajna misija dovela do okolnosti koje su završile katastrofom.
Japanska podmornica je torpedovala krstaricu
U noći između 29. i 30. jula 1945. godine, USS Indijanapolis plovio je bez pratnje od Tinijana ka Filipinima kada ga je uočila japanska podmornica I-58, kojom je komandovao kapetan Močicura Hašimoto.
Podmornica je ispalila šest torpeda, od kojih su dva pogodila brod. Jedan projektil razneo je pramac, dok je drugi pogodio mašinsko odeljenje i izazvao razornu eksploziju.
Krstarica je počela ubrzano da tone i nestala je pod vodom za svega 12 minuta.
Kapetan Čarls B. Mekvej Treći pokušao je da organizuje evakuaciju, ali je brod tonuo prebrzo. Od ukupno 1.195 članova posade, oko 300 ljudi poginulo je odmah, dok je oko 900 završilo u Tihom okeanu.
Četiri dana pakla među ajkulama
Preživeli su ostali rasuti po otvorenom moru, uglavnom bez čamaca za spasavanje, hrane i vode.
U naredna četiri i po dana suočili su se sa nesnosnom vrućinom, hladnim noćima, glađu, dehidracijom i halucinacijama, ali najveću opasnost predstavljali su napadi okeanskih beloperajnih ajkula.
Ajkule su, privučene krvlju i pokretima ljudi u vodi, gotovo neprekidno napadale mornare.
Preživeli su kasnije svedočili da su ajkule izranjale iz dubine, odvlačeći njihove saborce pod vodu. Neki su pokušavali da ih oteraju udarcima i vikom ili su se grupisali kako bi smanjili rizik od napada.
Koliko je ljudi stradalo od ajkula nikada nije tačno utvrđeno, ali se smatra da su one odgovorne za veliki broj smrti. Mnogi su podlegli i dehidraciji, dok su neki, u očaju, pili morsku vodu, što je dodatno pogoršalo njihovo stanje.
Od oko 900 mornara koji su preživeli potonuće, spaseno je samo 316.
Spaseni tek posle četiri dana
Tragediju je dodatno pogoršala činjenica da američka mornarica nije odmah primetila nestanak broda. Zbog tajnosti misije i ozbiljnih proceduralnih propusta, USS Indijanapolis nije imao pratnju, niti je njegovo kretanje redovno praćeno.
Tek 2. avgusta 1945. godine preživele je tokom rutinskog leta uočio izviđački avion PV-1 Ventura, nakon čega je pokrenuta velika spasilačka akcija.
Ubrzo je stigao i amfibijski avion PBY-5A Katalina, čiji je komandant, poručnik Robert Adrijan Marks, uprkos naređenju da ne sleće na otvoreno more, odlučio da spusti avion na talase visoke gotovo četiri metra kako bi spasao što više ljudi.
Pošto u avionu nije bilo dovoljno mesta, preživeli su vezivani za krila pomoću užadi od padobrana.
Kasnije je razarač USS Cecil J. Dojl, zajedno sa još šest brodova, izvukao preostale mornare iz mora.
Kapetan osuđen, pa rehabilitovan decenijama kasnije
Posle tragedije američka mornarica našla se na meti oštrih kritika. Kapetan Mekvej izveden je pred vojni sud pod optužbom da nije naredio cik-cak plovidbu, za koju se tvrdilo da je mogla da spreči torpedni napad.
Iako su kasnije brojni dokazi pokazali da takva taktika verovatno ne bi promenila ishod, kao i da su propusti same mornarice doprineli tragediji, Mekvej je proglašen krivim.
Godinama je trpeo ogromne psihološke posledice, a tek 2000. godine američki Kongres zvanično je rehabilitovao njegovo ime.
Tragedija koja je inspirisala filmove
Priča o USS Indijanapolisu postala je jedna od najpoznatijih u istoriji američke mornarice i inspirisala je brojne filmske autore.
Najpoznatije pominjanje ove tragedije nalazi se u filmu "Ajkula" (Jaws) iz 1975. godine, kada lik Kvint, kog je igrao Robert Šo, u čuvenom monologu opisuje potonuće broda i napade ajkula.
Godine 2016. snimljen je i film "USS Indianapolis: Men of Courage", u kojem je Nikolas Kejdž tumačio kapetana Mekveja. Film prati tajnu misiju broda, njegovo potonuće i dramatičnu borbu posade za opstanak. Iako je dobio podeljene kritike, doprineo je da se ova tragična priča približi novim generacijama.